Kako očuvati čakavštinu?

Realno gledano, ako se propadanje čakavštine nastavi sadašnjim tempom, vjerojatno za nekih 30-ak godina čakavština će izumrijeti kao živi jezik, a za 50-ak godina zasigurno.

Čakavština se može očuvati kao živi jezik, što bi bilo idealno, te bi to bilo puno kvalitetnije i bolje rješenje. Može se očuvati i kao “muzejski jezik”, tako da ostane zapisana u knjigama, poželjno uključujući i akcentuaciju, npr. u obliku audio knjiga, dakle knjiga koje egzistiraju u klasičnom obliku, ali uz sebe sadrže i određeni digitalni medij na kojem je snimljen audio materijal originalnih govornika, toliko važan za očuvanje akcenata.

Ki bi se tribal brinut o čakavštini? Nekako se logično nameće odgovor da bi se time trebale baviti institucije. Središnje državne institucije financiraju svi porezni obveznici u Hrvatskoj, uplatama razno-raznih poreza, prireza, doreza, razreza i nareza, pa onda svi imaju pravo i koristiti usluge tih institucija, pa tako i čakavsko stanovništvo. Nažalost na središnjoj državnoj razini, na razini države koja je pretjerano centralizirana ne postoji adekvatno vrednovanje čakavštine, njezine važnosti, te doprinosa cijeloj hrvatskoj kulturi i identitetu.

A niš, gremo onda na regionalnu i lokalnu razinu. Na toj razini je situacija nešto bolja, naročito u Istarskoj županiji, te Primorsko-goranskoj, ali opet podržavanje čakavštine je slabo i blijedo. Ako dužnosnici regionalne i lokalne samouprave vide da politički “Zagreb” ne želi skoro pa ništa učiniti za čakavštinu, onda bi se barem mogli sami trgnuti u svojim županijama, gradovima i općinama i pokrenuti neke programe potpore. Ča bi to regionalne i lokalne jedinice mogle učinit za čakavštinu? Trebalo bi poticati lokalne čakavske govore u svim regionalnim i lokalnim institucijama kao službene, poticati nastavu na čakavštini, barem kao izborni predmet, potpomagati izdanja knjiga na čakavštini, naročito onih sa audio materijalima i slično.

Na nivou čakavskih obitelji, lokalnih zajednica i slično čakavština još opstaje, ali većinom po nekoj inerciji, ne postoje neki proaktivni programi ili su rijetki. I samo čakavsko stanovništvo zapravo nije svjesno vrijednosti čakavštine, ponekad bi čovjek mogao zaključiti da zapravo nikoga ni briga ... Naravno da ni baš tako, postoje niki “posljednji Mohikanci”, ali i njih je se manje, volje je se manje, ljudi su općenito zaokupljeni nekim važnijim temama, često vlastitom egzistencijom.

Postavlja se pitanje ča saki od nas more učinit da se propadanje čakavštine uspori, zaustavi ili da se trend čak i preokrene u pozitivnom smjeru? Zapravo bi morda saki od nas mogal malo podelat na informiranju svojih bližnjih (o vrijednosti našega ČA, izvornosti, starosti ...), koristiti čakavicu kadi god je to moguće i slično.

U današnje doba utjecaj medija i okoline je presudan, posebno u nečakavskom okruženju. Čakavski će sakako ostat očuvan va knjigami, posebno onimi sa akcentuacijom, ali pitanje je da li je to dovoljno? Apsolutno ne! Vela je razlika zmed očuvanja va knjigami i očuvanja živega zajika. Zato je svaka inicijativa koja je masovna, javna i medijska vrlo važna i dobro došla, kao npr. Facebook grupe i FB-stranice koje njeguju glazbeni ČA-val, web stranice posvećene čakavštini i slično.

U tom smislu (mediji, masovnost, javni pristup ...) bi sjevernojadranskoj čakavštini uvelike pomogla neka vrsta regionalne ČAkavske televizije, kadi bi se celo vrime divanilo po domaću, koja bi imela relativno kratak (čitaj jeftin) i atraktivan dnevni program (muzički ČA val, kulturna događanja, regionalne domaće i šire vijesti na čakavskom, pokoji dobar hrvatski ili strani film da se i na taj način ljudi malo privuku i nauče pokoju domaću). Pa morda bi onda na kraju i koji crtić bil sinhroniziran na sjevernojadranskoj čakavštini. Zvuči možda malo utopistički (s obzirom na velike investicije u takve projekte, a nažalost izgleda i da postoji relativno malo potencijalne publike). No ne treba podcijeniti ni mogućnosti novih, današnjih i budućih tehnologija, koje omogućavaju relativno jeftin streaming audio/video sadržaja, a publici omogućavaju da sama filtrira i dabire program koji želi gledati (TV program on demand).

Kakove god bile inicijative na regionalnoj i lokalnoj razini kadi se još uvik divani po domaću, one bi tribale podržavati se čakavske lokalne govore u njihovom izvornom obliku, a nikako ne stvarati neki umjetni novi regionalni čakavski “standard”.

Materinji govori nikoga ne ugrožavaju, pa ni nekakvu nacionalnu paradigmu/paranoju. Materinji govori i standard bi trebali mirno koegzistirati, paralelno, nešto kao paralelni jezični layeri, paralelni jezični slojevi (standard dominantan na nacionalnom nivou, ali ne isključivo standard, a materinji dominantan na regionalnom i lokalnom nivou, ali opet ne isključivo materinji). Nije potrebno uništiti izvorne materinje čakavske, kajkavske i štokavske govore da bi se istakao standard kao neko umjetno, artificijelno nacionalno ljepilo, neki nacionalni cijanofix!

ČA/KAJ/ŠTO suradnja - Iako se nekima čini čudnim poticati suradnju promicatelja izvornih materinjih čakavskih, kajkavskih i štokavskih govora, svi ti promicatelji imaju jedan zajednički cilj, jedan zajednički nazivnik - promicanje svojih materinjih govora. U tom smislu udruživanje svakako ima smisla, bez obzira kako se to nekome na prvi pogled činilo. Udruživanje ima smisla po principu – zajedno smo jači!