Vi se nalazite ovdje: /ČAbook/ČApedija/Čakavologija
Čakavologija*
Literatura o čakavštini danas upravo je golema a osobito je narasla u posljednjim desetljećima. Prije npr. 75 godina bilo je dovoljno pratiti nekoliko časopisa da bi se imao potpuni uvid. Danas je sasvim drugačije. Osim vrijednih knjiga koje pišu naši čakavolozi, postoje i brojne edicije i publikacije koje donose dijalektološke priloge.
Prije monografije Josipa Lisca (Hrvatska dijalektologija 2. Čakavsko narječje. Zagreb, 2009.) imali smo jednu sintezu čakavskoga narječja, što ju je 1971. objelodanio Božidar Finka (on također i sažima dijalektološka istraživanja sve do 80-ih godina 20. st., kada, prema njegovu mišljenju, kulminiraju suvremena proučavanja koja su se sustavnije počela provoditi tek krajem 19. st.). Međutim, njegova je obradba bila vrlo sažeta i objavljena 1971. u 1. broju 'Čakavske riči' uopće (još sažetijih obradbi bilo je još, npr. Belićeva iz 1925. ili Brozovićeva iz 1988.). Postojala je i knjiga Milana Moguša Čakavsko narječje - fonologija iz 1977., međutim, ona je ograničena samo na fonološku problematiku. Treba naglasiti da su obje rasprave ostavile velik utjecaj na recentnija istraživanja, posebice na prve analize pojedinačnih mjesnih govora.
Dakle, u smislu obuhvatnije sinteze Liščeva je knjiga prva na svijetu, pa je onda u njoj, naravno, mnogo novih spoznaja u odnosu na prethodne sinteze. "S druge strane, uzmemo li u obzir što je sve o čakavštini dosad rečeno u literaturi, razumije se da sam ja, doduše, o svemu vodio računa, ali sam u knjigu mogao uvrstiti samo dio spoznaja koje o čakavici postoje." (Josip Lisac)
Krajem su prošloga stoljeća započela i sustavnija proučavanja pojedinačnih mjesnih govora i skupina govora dvaju čakavskih dijalekata s ciljem da se omogući sistematizacija, odredi njihov povijesno-teritorijalni kontinuitet i potvrde na apstraktnoj razini jezične značajke kojima su autonomni u odnosu na ostale jezične komplekse istoga ranga. Pionirski je rad takva tipa Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt Ive Lukežić objavljen 1990., a 1999. obranjena je doktorska disertacija Čakavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi Silvane Vranić. Unutar ostalih čakavskih dijalekata još valja istražiti razlikovne izoglose u velikome broju konkretnih idioma da bi se moglo pristupiti sintezama.
Primorski je poddijalekt ekavskoga dijalekta sa svojim fonološkim i morfološkim činjenicama potpunije prikazan u knjizi Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština Ive Lukežić, objavljenoj 1996.
Podrobnije su u literaturi istraženi govori otoka Krka (Iva Lukežić, Marija Turk i Willem Roelof Vermeer), Cresa i Lošinja (Hubrecht Peter Houtzagers), govor Dragozetića (Mario Sintich), Suska (Willem Roelof Vermeer i Hein Steinhauer), Raba (Mate Hraste i Iva Lukežić), Paga (Mate Hraste, Hubrecht Peter Houtzagers, Silvana Vranić, Petar Šimunović i Božidar Finka) itd.
Iz navedenoga se vidi da su mnogi lingvisti pridonijeli našim današnjim znanjima o čakavskom narječju. Zahvaljujući radu i predanosti hrvatskih autora koje možemo zvati čakavolozima (Božidar Finka, Milan Moguš, Petar Šimunović), radu dijalektologinja iz riječke čakavološke škole (Iva Lukežić, Silvana Vranić, Sanja Zubčić) i ostalih, u posljednjim desetljećima literatura o čakavštini izvanredno je povećana, toliko da to nije moglo biti očekivano. Naročito je leksikografska aktivnost (pisanje rječnika) silno oživjela.
Stranci se također odavna bave čakavštinom, a i danas su ponajbolji poznavatelji hrvatske dijalektologije među strancima: Willem R. Vermeer, Peter Houtzagers i Janneke Kalsbeek u Nizozemskoj, Wiesław Boryś u Poljskoj, Keith Langston u SAD-u itd. Napredak slavistike uopće jako ovisi o poznavanju hrvatskih govora, pa onda nije iznenađujuće zanimanje za naše govore (čakavski su govori, naročito sjevernočakavski, arhaični tj. čuvaju dosta starih osobina; ta arhaičnost je inače odlika periferije - čakavski govori su na periferiji slavenskih).
U tekstu koji slijedi dat je prikaz stručne literature iz čakavologije (s naglaskom na sjevernojadransku čakavštinu).** Tekst je popraćen stručnim prikazima, člancima i linkovima koji se odnose na pojedine knjige ili njihove autore.
*Čakavologija je zamjedbeni termin za znanstvena proučavanja čakavskog narječja.
**Prikaz zapravo započinje knjigama koje se odnose na hrvatsku dijalektologiju općenito (koje, dakle, samim svojim naslovom uključuju i čakavsko narječje)
Riječ je o prvoj sintezi hrvatske povijesne dijalektologije, koju su objavili Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci i Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine. U uvodnom dijelu knjige iznosi se detaljna periodizacija povijesti hrvatskoga jezika te prikaz političke povijesti hrvatskih zemalja i susjednih područja od doseljenja Slavena pa sve do 20. stoljeća. Slijedi poglavlje o starohrvatskom jeziku i poglavlje o promjenama u starohrvatskom koje donosi usporedni pregled glasovnih promjena uslijed kojih su nastale najvažnije razlike među hrvatskim narječjima. U poglavlju o hrvatskim narječjima u 15. stoljeću govori se o predmigracijskom rasporedu hrvatskih narječja, a u posljednjem poglavlju riječ je o srednjohrvatskom razdoblju (15. do 18. stoljeće), odnosno o migracijama koje su izazivala turska osvajanja, te o postanku suvremenoga rasporeda hrvatskih narječja i njihovih govora. Dijelovi knjige koji se bave novijim razdobljima obiluju preciznim i relevantnim podacima iz dijalektološke literature i iz autoričinih vlastitih istraživanja.
Izvor: "Zajednička povijest hrvatskih narječja": sinteza hrvatske dijalektologije (Novi list, 18. svibnja 2012.)
Prikazi knjige:
Irena Miloš: "Novi uzlet hrvatske povijesne dijalektologije", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 38/1 (2012.) PDF
Silvana Vranić: "Dijalektološki usmjerena i utemeljena povijest hrvatskoga jezika", u Čakavska rič, XLI (2013), broj 1-2, Split, siječanj-prosinac PDF
Sanja Zubčić: "Dugo očekivana monografija o razvoju hrvatskih narječja", u Fluminensia, Prikazi, god. 24 (2012.), br. 2 PDF
Riječka profesorica Iva Lukežić dobitnica je nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2012. godinu za knjigu "Zajednička povijest hrvatskih narječja". Profesor emeritus dr.sc. Iva Lukežić, utemeljiteljica riječke dijalektološke škole, nagradu HAZU-a dobila je za područje filoloških znanosti. Djelo i rad profesorice Lukežić najpoznatije je po tome što već šezdesetak godina znanstveno istražuje grobničku čakavicu.
"Od svojih je dijalektoloških početaka, kada se u magistarskoj radnji zanimala grobničkom čakavštinom, objavila niz rasprava i knjiga i o drugim govorima, nastalih na temelju vlastita terenskoga istraživanja, primjerice knjige: Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt, jednu od kapitalnih čakavoloških rasprava, za koju je istražila osamdesetak dijalektoloških punktova, Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština, u kojoj je, nakon što je samostalno obradila najveći broj punktova, predstavila primorski poddijalekt čakavskoga ekavskoga dijalekta, Govori Klane i Studene, kojom je dokazala autohtonost tih dvaju govora na sjeverozapadnomu čakavskomu području, Govori otoka Krka (u suautorstvu s Marijom Turk), u kojoj je prikazala morfologiju krčkih govora, da bi se svojom pretposljednjom knjigom Grobnički govor XX. st. (u suautorstvu sa Sanjom Zubčić) ponovno vratila grobničkim punktovima opisavši fonologiju i morfologiju tih govora i dala svoj izuzetno vrijedan doprinos hrvatskoj dijalekatnoj leksikografiji. Nova knjiga Ive Lukežić Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija je dijalektološki usmjerena i dijalektološki utemeljena povijest hrvatskoga jezika. Ona će biti izvor za kojim će posezati dijalektolozi i povjesničari hrvatskoga jezika, ali i slavisti, a zbog preglednosti i sustavnosti prikaza, zasigurno i student kroatistike i slavistike, bilo da im treba podatak, bilo povijesnojezično tumačenje mijena hrvatskih govora." (Silvana Vranić)
HRVATSKA DIJALEKTOLOGIJA
LUKEŽIĆ, Iva, Zajednička povijest hrvatskih narječja.
1. Fonologija. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb; Filozofski fakultet, Rijeka; Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine, Čavle, 2012.
Mediji o nagradi:
"Životno djelo istaknute riječke dijalektologinje", NL, 7.5. 2013.
"Lambaša: Iva Lukežić ponos grobničkog kraja", NL, 8.5. 2013.
Radio Sova: Nagrađena Iva Lukežić (audio)
Nagrada HAZU-a dr. Ivi Lukežić (audio)
Razgovor s dr. Ivom Lukežić: Akademskih kvarat ure: dr. Iva Lukežić (audio + mp3)
Zbirka sadrži transkripciju 40 zvučnih zapisa izvornih govornika iz raznih krajeva Hrvatske s ciljem očuvanja autentičnih iskaza, odnosno govora ukazujući na dijalektnu raznolikost i bogatstvo Hrvatske. Građa je prikupljana posljednjih 30-ak godina, a svaki je tekst popraćen manjom mjesnom kartom govora, rječnikom i zadatcima za jezičnu analizu, kao i zvučnim zapisom na CD-ROM-u. Sadrži popis mjesta i govornika, dijalektno-standardnohrvatski i standardnohrvatsko-dijalektni rječnik.
Sjevernojadranski čakavski govori obuhvaćeni čitankom: Lanišće, Gedići, Sveti Petar u Šumi i Krnica u Istri, Kompolje u Lici, Milovčići i Vrbnik na otoku Krku, Lopar na Rabu, Novalja i Povljana na Pagu.
Link: http://www.ljevak.hr/
Prikaz knjige:
Irena Miloš: "Živi(o) narodni govor – novi pristup u učenju i razumijevanju dijalektologije", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 38/2 (2012.) PDF
Emisija "Jezik za svakoga" (HRT 1, 14. 10. 2013.)
Kako smo dobili prvu ozvučenu čitanku iz hrvatske dijalektologije?
MENAC-MIHALIĆ, Mira, CELINIĆ, Anita, Ozvučena čitanka iz hrvatske dijalektologije: sveučilišni udžbenik s nosačem zvuka. Zagreb : Knjigra, 2012.
Prijevod knjige, objavljene na poljskom jeziku 1999. godine. "Višegodišnje proučavanje etimologije slavenskoga rječnika približilo je poljskoga slavistu i kroatistu Wieslawa Boryśa (Bzin, 1939) arhaičnome karakteru čakavštine i mogućnosti da se iz čakavskoga leksika rekonstruira praslavenski leksički fond te utvrdi "prvotna geografija izraza mnogih praslavenskih leksema". Niz studija otisnutih u ovoj knjizi autor skromno naziva dopunama Skokovu Rječniku u njegovu slavističkome dijelu."
Dakle, ova je knjiga posvećena proučavanjima slavenske komponente leksika čakavskoga narječja, fondu čakavskoga leksičkog naslijeđa iz epohe slavenske jezične zajednice (tj. iz praslavenske epohe), sačuvanome do naših vremena. Proučavanja toga dijela čakavskoga leksika ostaju u sjeni snažno se razvijajućih hrvatsko-romanskih jezičnih dodira, koja danas postižu izvrsne rezultate. Arhaični karakter čakavštine pogoduje da je njezin leksik posebno važan za rekonstrukciju praslavenskog leksičkog sloja kao i za utvrđivanje prvotne geografije izraza mnogih praslavenskih leksema. U hrvatskom prijevodu dopunjena je leksička građa dobivena iz hrvatskih dijalektalnih rječnika objavljenih između 1999. i 2003.
Prikaz knjige:
Ankica Čilaš Šimpraga: "Boryś na hrvatskom", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 33 (2007.) PDF
Link: http://www.ljevak.hr/
BORYŚ, Wiesław, Čakavske leksičke studije. Praslavensko naslijeđe u čakavskome leksičkom fondu. Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
ČAKAVSKO NARJEČJE
Nizozemski dijalektolog, profesor slavenskih jezika na Sveučilištu u Groningenu, H. P. Houtzagers (bavi se prvenstveno čakavskim i kajkavskim dijalektima) objedinjuje svoje proučavanje govora sela Orleca na Cresu u dijalektološkoj monografiji. Njegov terenski rad (1980.-1984.) financirala je Nizozemska organizacija za unapređenje čistog istraživanja (ZWO).
U ovoj studiji autor najveću pozornost posvećuje fonologiji i sklonidbama. Slijede akcentuirani tekstovi, reproducirani s magnetofonski snimljenog govora. Nisu popravljani prema pisanom jeziku, već su sačuvane značajke spontanog govora. Tekstovi su akcentuirani i interpunkcijski uređeni.
Najimpresivniji je rječnik na 200 stranica. Svjestan moguće ograničenosti i određenosti leksikološke definicije prema aktualnom značenju, autor se trudio da što točnije opiše značenje svake riječi u kontekstu.
HOUTZAGERS, H. Peter, The Čakavian Dialect of Orlec on the island of Cres. Amsterdam : Rodopi 1985.
Mjesni govor Orbanići blizu Žminja opisala je na fonološkoj, morfonološkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini nizozemska dijalektologinja Janneke Kalsbeek s Amsterdamskog sveučilišta u raspravi The Čakavian Dialect of Orbanići near Žminj in Istria (1998). 1999. godine za istu je knjigu dobila prestižnu američku nagradu za najbolji lingvistički rad na području slavistike.
Janeke Kalsbeek u knjizi daje opširan opis govora sela Orbanići, koji je reprezentativan za žminjski govorni tip. Nakon opsežnog i detaljnog pregleda glavnih fonoloških, morfoloških i sintaktičkih značajki, slijede akcentuirani tekstovi, reproducirani s magnetofonski snimljenog govora. Autorica je sa svojim informantima uglavnom razgovarala o životu u Orbanićima odnosno o njihovim lokalnim običajima i navikama, pa tako iz tekstova možemo saznati zanimljive podatke o stanovnicima Orbanića koji se tiču obavljanja kućnih poslova, rada u polju, alata, zatim informacije o njihovim tradicionalnim običajima, religiji itd. Zadnja skupina tekstova naslovljena je "Priče i anegdote" ("Stories and anecdotes").
Zadnje poglavlje čini akcentuirani rječnik govora Orbanića ("Lexicon") na dvjestotinjak stranica.
(Izvor: Janeke Kalsbeek - "O žminjskom govoru" PDF ).
Dio knjige dostupan je na sljedećem linku:
KALSBEEK, Janneke, The Čakavian Dialect od Orbanići near Žminj in Istria. Amsterdam : Rodopi 1998.
"Knjiga Čakavian Prozody, The Accentual Patterns of the Čakavian Dialects of Croatian, objavljena 2006., rezultat je Langstonova dugogodišnjega predana zanimanja akcenatskim obrascima u govorima čakavskoga narječja i istraživanja koje je proveo za potrebe svoje doktorske disertacije. Podrobna fonetska i fonološka analiza čakavske akcentuacije i akcenatskih obrazaca ponuđena u njoj bez sumnje omogućuje bolji pregled sinkronije čakavske akcentuacije, kao i uvid u povijesne razvojne činjenice kakav je u dosadašnjoj čakavološkoj literaturi nedostajao." (Silvana Vranić)
Prikazi knjige:
Silvana Vranić: "Čakavska akcentuacija u sinkroniji i dijakroniji", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 32 (2006.) PDF
Silvana Vranić: "O čakavskoj akcentuaciji u svjetlu nelinearnoga pristupa", u Čakavska rič, XXXV (2007), broj 1, Split, siječanj-lipanj PDF
Sanja Zubčić: "Izniman doprinos proučavanju čakavske akcentuacije", u Fluminensia, Prikazi, god. 18 (2006.), br. 2 PDF.
LANGSTON, Keith, Čakavian Prozody,The Accentual Patterns of the Čakavian Dialects of Croatian. Slavica, Bloomington, Indiana, 2006.
"Šest godina nakon prvog dijela Liščeve Hrvatske dijalektologije posvećene štokavskom narječju (Lisac 2003) izašao je i drugi dio zamišljene trilogije posvećen čakavskom narječju. Time je kroatistika naposljetku dobila pregled čakavskoga narječja u cijelosti u jednom djelu, čega, nevjerojatno ali istinito, dosad u obliku monografije nije bilo (Moguš 1977 pokriva samo fonologiju i drugačije je koncipiran od Liščeve knjige). Ova je knjiga, stoga, nesumnjivo vrlo korisna, predstavlja izvrstan uvod u čakavologiju te daje sjajan pregled problematike, pri čemu se nipošto ne smije zanemariti doista opsežan pregled literature koja je često teško dostupna, a katkad i nepoznata širim krugovima stručnjaka. Takva je iscrpnost u navođenju literature tim više za pohvalu znamo li koliko je u zadnje vrijeme radova, pogotovo leksikografskih, posvećeno čakavskom narječju." (Mate Kapović)
Josip Lisac dao je sintezu šest dijalekata čakavskog narječja (buzetski, jugozapadni istarski, sjevernočakavski, srednjočakavski, južnočakavski, te lastovska oaza). Prije početka analize svakog od dijalekta autor je ocrtao granice čakavskog narječja danas kao i njegovo prostiranje u predmigracijsko doba. Potom su prikazane njegove osnovne značajke (vokalizam, konsonantizam, prozodija, morfologija, sintaksa, leksik) i kriterij kalsifikacije. Analiza svakog od dijalekta obiluje primjerima. Također, uz knjigu je priložena, detaljna i pregledna, nova dijalektološka karta čakavskoga narječja.
Prikazi knjige:
Gordana Čupković: Sustavno o čakavštini (Vijenac br. 416, 11. veljače 2010.)
Ivana Kurtović Budja: "O čakavštini s dušom i znanjem", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 35 (2009.) PDF
Mate Kapović: "Josip Lisac: Hrvatska dijalektologija 2. Čakavsko narječje. Golden marketing — Tehnička knjiga, Zagreb, 2009., 190 str.", u FILOLOGIJA 55(2010), Prikazi knjiga i osvrti PDF
Razgovor s Josipom Liscem: Čakavština živi cijeli niz stoljeća, živjet će i dalje (Zadarski list, 14. 12. 2009.)
Članci:
Hrvatska dijalektologija 2. - čakavsko narječje (Zadarski list, 11. 11. 2009.)
LISAC, Josip, Hrvatska dijalektologija, 2. Čakavsko narječje. Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.
Ova se rasprava temelji na materijalu većeg dijela doktorske disertacije istoimena naslova koju je autorica u ožujku 1987. godine obranila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. "Temeljno pitanje koje se ovom radnjom razrješava jest argumentacija za izdvajanje najbrojnijeg čakavskog ikavsko-ekavskog kompleksa u zaseban dijalekt čakavskog narječja, jer tretman tog kompleksa u dosadašnjim dijelektološkim studijama i pristupima nije bio jedinstven. Stoga je autorica izdvojila kriterije koji bi ovaj jezični sustav čvrsto odredili kao zaseban dijalekt." (dr. Marija Turk)
LUKEŽIĆ, Iva, Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt. Izdavački centar Rijeka, Biblioteka Dometi, Rijeka 1990.
"Kako sam ikavsko-ekavske govore identificirane terenskim istraživanjem u razdoblju između 1984. i 1986. godine podrobno prikazala među ostalima u disertaciji iz 1987. i kasnije u knjizi Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt, preostalo je da svoje preostale nalaze o govorima koji nisu ikavsko-ekavski obradim u zasebnim raspravama ili prikazima. O ekavskim čakavskim govorima trsatska-bakarskoga i crikveničkoga tipa objavila sam zasebnu knjigu, a ovim opsežnijim prikazom govora Klane i Studene kanim popuniti prazninu u dijalektološkoj literaturi i dati prilog preciziranju dijalekatske slike sjeverozapadnoga čakavskoga areala" (Iva Lukežić)
Knjigu "Govori Klane i Studene" možete besplatno preuzeti klikom na naslovnicu knjige
Izvor: Službene stranice Katedre Čakavskog sabora Društvo za povjesnicu Klana www.povjesnicaklana.com
LUKEŽIĆ, Iva, Govori Klane i Studene. Crikvenica : Libellus, 1998.
Ovaj je rad pokušaj objedinjenja spoznaja o jezičnim značajkama čakavskih govora trsatsko-bakarskoga i crikveničkoga tipa, jednoga od jezičnih sustava iz sjeverozapadnoga čakavskoga kompleksa unutar hrvatskoga jezika.
LUKEŽIĆ, Iva, Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština. Izdavački centar Rijeka, Biblioteka Dometi, Rijeka 1996.
Ova je knjiga doktorska disertacija poljskoga dijalektologa. Studija je nastala na temelju njegova terenskog istraživanja 1928. godine i objavljena je izvorno na poljskom jeziku u Krakowu 1930. godine, a tek je 2002. god. prevedena na hrvatski jezik i objavljena u Rijeci. Osim ove knjige Małecki je napisao i objavio mnogo radova o čakavštini. Knjigu je autor podijelio na nekoliko poglavlja iz čega se dobro vidi kakav je njezin sadržaj: Predgovor, Uvodne napomene, Osnovne dijalekatske skupine, Čakavska skupina, Slovenska skupina, Čakavsko-slovenska skupina, Štokavska skupina, Štokavsko-čakavska skupina, Povijest naseljavanja Istre i Dodatak s tabelama i kartama. Autor je prikazao (tadašnja) obilježja osnovnih dijalektalnih skupina u Istri i dao kratki pregled naseljavanja Istre.
Link: http://www.maveda.hr/
MAȽECKI, Mieczysław, Slavenski govori u Istri. Hrvatsko filološko društvo Rijeka, Rijeka, 2002.
"Na temelju građe prikupljene terenskim istraživanjem L. Pliško je primjenom suvremenih metodoloških i klasifikacijskih dijalektoloških kriterija opisala i sistematizirala mjesne govore Barbanštine te tako popunila još jednu od praznina na hrvatskoj dijalektološkoj karti, ili preciznije u istraženosti jugozapadnoga istarskoga ili štakavsko-čakavskoga dijalekta, najneistraženijega čakavskoga dijalekta, kojemu ti govori i pripadaju. Opis se i sistematizacija mjesnih govora Barbanštine u knjizi L. Pliško temelje na analizi fonoloških, morfonoloških i nekih morfoloških osobitosti što je ujedno i okosnica cijele knjige. Prva je knjiga Line Pliško je dragocjeni prinos hrvatskoj dijalektologiji, budući da će se njome, vjerojatno, koristiti mnogi – od znanstvenika, preko studenata do znatiželjnika". (Sanja Holjevac)
Prikaz knjige:
Sanja Holjevac: "Govor Barbanštine", u Fluminensia, Prikazi, god. 13 (2001.), br. 1-2 PDF
PLIŠKO, Lina, Govor Barbanštine. Filozofski fakultet u Puli, Pula, 2000.
"Knjiga Karla H. Meyera Untersuchungen zur Čakavština der InselKrk (Veglia) objavljena je 1928. godine u Leipzigu. Ova je dijalektološka rasprava mnogo puta citirana, ali je zbog jezične barijere, osim užem krugu stručnjaka, širem čitateljstvu ostala nepoznata. Nakon skoro sedamdeset godina od njezina objavljivanja pred stručnjake, ali i širu javnost, sada se pojavljuje u prijevodu uz nužne popratne komentare. (…) U knjizi je osim Meyerova prevedena teksta i komentara uz Meyerov tekst priložena i moja studija o suvremenoj govornoj slici otoka Krka." (Marija Turk)
MEYER, Karl H., Čakavština otoka Krka; prevela, bilješkama popratila i studiju napisala Marija Turk. Rijeka : Izdavački centar Rijeka, Biblioteka Dometi, 1996.
"Knjiga o čakavskom narječju nastala je u želji da se na jednome mjestu nađu svi relevantni podaci iz čakavskih govora i da se lingvistički interpretiraju. Međutim, dijatopijsko obilje podataka i raznovrsnost interpretacija - a njih nije moguće zanemariti u metodološki korektno provedenom postupku - učinili bi tekst prevelikim kad bi se provela sveobuhvatna analiza na svim jezičnim razinama. Stoga se u ovoj knjizi prikazuje samo čakavska fonologija." (Milan Moguš)
Uz knjigu je priložena i dijalektološka karta čakavskoga narječja. Božidar Finka i Milan Moguš izradili su prvu kartu čakavskoga narječja prema u novijim radovima (dakle, u drugoj polovici 20. st.) prihvaćenim lingvističkim kriterijima, kojima se određuje čakavnost mjesnoga idioma te prema metodološkome načelu kojim je obuhvaćen "svaki mjesni govor što se na bilo koji način može svesti pod čakavski nazivnik" i "kojim se granice čakavskih govora prema nečakavskim ne određuju pomoću linija razgraničenja". (Finka-Moguš)
MOGUŠ, Milan, Čakavsko narječje: fonologija. Školska knjiga, Zagreb, 1977.
"Knjiga Govori općine Ližnjan rezultat je strpljivoga istraživanja Line Pliško i Davida Mandića, profesora dijalektološke skupine kolegija sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Budući da je jugozapadni istarski ili štakavsko-čakavski dijalekt još uvijek premalo istražen, Lina Pliško i David Mandić od 2009. godine nastojali su prikupiti što više materijala da bi podatci o tome dijalektu ostali zabilježeni te da bi mogli olakšati studentima, ljubiteljima dijalektologije i tradicije proučavanje dijela baštine koji polako izumire. Područje obuhvaćeno knjigom zauzima administrativno područje općine Ližnjan, smještene na krajnjem jugu istarskoga poluotoka. Općini pripadaju mjesta Šišan, Valtura, Ližnjan, Jadreški i Muntić, a autori su opisali govore četiri potonja mjesta, dok je govor Šišana izostavljen budući da je njegovim stanovnicima materinski jezik istriotski. Knjiga je obogaćena starim razglednicama Ližnjana, Muntića i Valture iz fonda Povijesnoga muzeja Istre koje uz oglede govora upotpunjuju djelo koje je prozor u već gotovo zaboravljeno vrijeme poznatih mjesta." (Vanessa Vitković)
Prikazi knjige:
Zrinka Perković Dodig: "Govori općine Ližnjan", u Čakavska rič, XXXIX (2011), broj 1-2, Split, siječanj-prosinac PDF
Vanessa Vitković: "Pogled u jezičnu tradiciju Ližnjanštine", u Tabula 9, 2001. PDF
Članak: Prof. Lina Pliško počasna građanka barbanske općine (Glas Istre, 29. 11. 2012.)
PLIŠKO, Lina, MANDIĆ, David, Govori općine Ližnjan. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula 2011.
"Hrvatskom dijalektologu Josipu Ribariću (1880.-1954.), školovanu u bečkoj školi Vatroslava Jagića i Milana Rešetara, upravo je ponovno objavljeno životno djelo o istarskim govorima. U toj studiji Ribarić daje opću dijalekatnu situaciju u Istri, uz to i opširniji opis vodičkoga govora. Vodice na sjeveru Istre rodno su mjesto Josipa Ribarića, a u Ribarića vodički je govor u stanovitoj mjeri podrobno opisan, s time da je uvršten i rječnik toga idioma. Ribarić je u Istri identificirao sve dijalekte, slavenske i romanske, i o njima rekao barem osnovne informacije. Riječ je o mletačkim, istroromanskim i istrorumunjskim govorima s jedne strane, kao i o slovenskim govorima, čakavskim dijalektima (buzetskom, ekavskom, ikavsko-ekavskom, ikavskom, jugozapadnom istarskom), kao i o perojskom govoru doseljenika iz Crne Gore, s druge strane. Nakon Antuna Mažuranića, Marcela Kušara, Ivana Milčetića, Mate Tentora, Aleksandra Belića i drugih Josip Ribarić potvrdio se kao uspješan čakavolog koji je ostavio za sobom vrijedan opus, a sada nam je glavno njegovo djelo lako pristupačno." (Josip Lisac)
RIBARIĆ, Josip, O istarskim dijalektima. Razmještaj južnoslavenskih dijelekata na poluotoku Istri, "Josip Turčinović" d.o.o., Pazin, 2002.
Knjiga je nastala na temelju autoričine doktorske disertacije koja je za potrebe knjige ažurirana i dopunjena, a stručnjaci ju ocjenjuju kao vrhunsko dijalektološko djelo. Ova je knjiga vrlo značajno znanstveno djelo dr. sc. Silvane Vranić. Za ovu knjigu autorica je 2006. godine od HAZU-a nagrađena godišnjom nagradom "Josip Juraj Strossmayer" za područje humanističkih znanosti.
Obrazloženje: "Knjigom Silvane Vranić dobila je hrvatska dijalektologija vjeran i utemeljen opis ekavskoga čakavskoga dijalekta središnje Istre i istočnog istarskog (liburnijskog) primorja do Rijeke i otoka Cresa. Ovaj iznimno važan dijalektni pejzaž nije dosad bio dovoljno (monografski) istražen. Podatci mnogih navedenih mjesnih govora bili su dvojni, a mnogi i dvojbeni. Dugotrajnim i ustrajnim terenskim istraživanjima i tabelarnim prikazima autorica je utvrdila samosvojnost toga dijalektnoga kompleksa u odnosu na dijelove istoga ranga unutar cjelokupnoga čakavskoga narječja. Autorica je uzela u obzir genetske i strukturne pojave, pratila snopove njihovih izoglosa koje su relevantne za uočavanje i utvrđivanje hrvatskoga organskoga kontinuuma na čakavskom istraživanom prostoru. Ovom knjigom dobili smo vjernu sliku ovoga dijalektnoga pejzaža koja dosad nije bila dovoljno pregnantno utvrđena, obrađena ni vjerno kartografirana.
Knjiga Silvane Vranić "Čakavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi" vrijedno je djelo, značajni prilog hrvatskom jezikoslovlju s kraja XX. stoljeća, uzor i uzorak sintezne obrade jednog od najarhaičnijih dijalekata čakavskoga narječja. Kako se taj dijalekt odnosi na središnju Istru i istarsku Liburniju (s najarhaičnijim dijalektnim osobinama), njegova obrada u ovoj knjizi ima važno izvanjezično, upravo kulturno i nacionalno značenje."
Prikazi knjige:
Iva Lukežić: "Značajna čakavološka monografija", u Fluminensia, Prikazi, god. 18 (2006.), br. 2 PDF
Sanja Vulić: "Analiza i sinteza čakavskoga ekavskog dijalekta", u Čakavska rič, XXXV (2007), broj 2, Split, srpanj-prosinac PDF
Sanja Zubčić: "Vrijedan doprinos hrvatskoj dijalektologiji", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 32 (2006.) PDF
Razgovor sa Silvanom Vranić: Čakavština je podložna mijenama (Novi list, 30. 3. 2006.) PDF
VRANIĆ, Silvana, Čakavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi. Biblioteka časopisa Fluminensia, knjiga 1, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za kroatistiku, suizdavač Katedra Čakavskog sabora Kostrena, Rijeka, 2005.
"Paške govore autorica klasificira u dva makrosustava: čakavski sjeverozapadni makrosustav i štokavski jugoistočni makrosustav, zbog njihova teritorijalnoga smještaja (jedan je na sjeverozapadu, a drugi na jugoistoku otoka Paga) i zbog kontaktne situacije čakavskoga ikavsko-ekavskoga dijalekta kao posljedice migracija. Sjeverozapadni se paški makrosustav dijeli na četiri mikrosustava, koja čine govori: 1. Paga i Košljuna, 2. Metajne, Zubovića i Kustića, 3. Kolana, Mandri i Šimuna, 4. Novalje, Stare Novalje, Luna i zaselaka. U iscrpnim se podrobnim bilješkama jezični prikaz govora sjeverozapadnoga paškoga makrosustava zaokružuje i jezičnopovijesnim činjenicama, autoričinim opservacijama i problematiziranjem materijala prethodnih istraživanja. Govori sjeverozapadnog makrosustava na otoku Pagu daju potpunu dijalektološku sliku dosad parcijalno istraživanoga jezičnog areala, čime pronalaze važno mjesto u recentnoj dijalektološkoj literaturi najnovijega datuma." (Irena Drpić)
Prikazi:
Irena Drpić: "O govorima otoka Paga", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 29 (2003.) PDF
Iva Lukežić: "Prvi dio znanstvene monografije o paškim čakavskim govorima", u Fluminensia, Prikazi, god. 15 (2003), br. 1 PDF
VRANIĆ, Silvana, Govori sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu, 1. Fonologija. Rijeka : Matica hrvatska Novalja, 2002.
"Kada je 2002. godine izašla knjiga Govori sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu 1. Fonologija, njezin je naslov najavio nastavak dijalektoloških istraživanja na sljedećoj jezičnoj razini – morfologiji. Autorica Silvana Vranić u Govorima sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu, 2. Morfologija otvara novo poglavlje dijalektološke lingvistike u kojemu se na temelju vlastitih izvornih terenskih istraživanja analiziraju gramatičke kategorije imenica, glagola, pridjeva, zamjenica i brojeva, njihove morfonološke i prozodijske alternacije te akcenatski tipovi imenica, glagola i pridjeva u govorima sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu." (Irena Miloš)
Prikazi knjige:
Iva Lukežić: "Silvana Vranić: Govori sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu, 2. Morfologija, Rijeka 2011.", u FILOLOGIJA 60 (2013), Prikazi knjiga i osvrti PDF
Irena Miloš: "O govorima otoka Paga II", u Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Prikazi i osvrti, knj. 37/1, (2011.) PDF
Ivana Nežić: "Moderna čakavska monografija", u Fluminensia, Prikazi, god. 23 (2011.), br. 2 PDF
VRANIĆ, Silvana, Govori sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu, 2. Morfologija. Rijeka: Matica hrvatska, Ogranak Novalja, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2011.
"Ova se studija oslanja jednim dijelom na dijalektološke podatke, opise i tumačanja prezentirana u objavljenim radovima o mjesnim govorima otoka Krka, a većim dijelom polazi od podataka dobivenih u terenskim istraživanjima (provedenim u okviru znanstvenog projekta Dijalektološki opisi kvarnerskih otoka) koja su tijekom 1991. i 1992. godine provedena u svih šezdeset pet naseljenih mjesta. Ova studija ne obuhvaća cjelokupnu jezičnu strukturu krčkih govora, već se ograničila na fonološku, morfološku i frazeološku razinu." (Marija Turk).
LUKEŽIĆ, Iva, TURK, Marija, Govori otoka Krka. Crikvenica : Libellus, 1998.
"Monografija Govori Buzeštine sastoji se od već objavljenih članaka s dijalektološkom tematikom buzetskih govora. Polazeći od teze kako se radi o čakavskim govorima sa slovenskim jezičnim primjesama, autorica opisuje govore Sv. Martina, Nugle, Sluma, Račica, Vrha, Škuljara, Pračane, Prodana, Velog Mluna, te istražuje i neke najčešće frazeme u buzetskim govorima. (…) Svaki je govor opisan na isti način, što omogućava lakše uspoređivanje, dok se kod nekih govora posebno izvukla čakavska, a posebno kajkavska obilježja, kako bi se dokazalo da čakavskih obilježja ima više, te da se zaista radi o čakavskim govorima."
Sažetak knjige PDF
VIVODA, Nataša, Buzetski govori. Založba Annales, Koper, 2005.
