top of page

O ČAKAVŠTINI NA JEDNOSTAVAN NAČIN

Rasprostiranje čakavštine u novije doba, nakon provale Turaka 1493. godine, pa sve do današnjih dana

 

Kada se dakle gledaju ovakve karte narječja, one prikazuju samo raspored tih izvornih, autohtonih, prirodnih, materinjih govora. Međutim ono što ove karte ne prikazuju jest činjenica da dio stanovništva govori isključivo standardnim hrvatskim jezikom (radi se o doseljenom stanovništvu), a dio stanovništva (autohtono stanovništvo) u određenim prilikama koristi materinji, prirodni zajik (u obitelji, lokalnim zajednicama ...), a u nekim drugim prilikama se također koristi standardom (javne ustanove, radio, televizija itd.). Dakle mogli bi zamisliti da preko raznobojnih karata, koje prikazuju raspored autohtonih govora (bilo da se radi o čakavskim, kajkavskim ili štokavskim autohtonim govorima) u stvarnosti postoji i još jedan sloj, jedan layer, neka “mrena”, “koprena”, “gusta magla” štokavskog plastičnog umjetnog standarda. Cijela današnja Hrvatska i njeni autohtoni lokalni govori obavijeni su tom gustom maglom, koja ne da živi u mirnoj koegzistenciji sa lokalnim autohtonim govorima, već ona te autohtone govore aktivno guši. Umjesto da se na lokalne autohtone govore gleda kao na bogatstvo različitosti i na vrijedan relikt prošlosti, na njih se često gleda kao na neke čudne i neobične “životinjice”, koje samo smetaju i uništavaju “paradigmu” (a zapravo paranoju) rvackog bractva i jedinstva. Naprotiv, zdravi regionalni pokreti i težnje u ovom trenutku ne predstavljaju nikakvu realnu opasnost za jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske.

 

Da bi još bolje shvatili promjene i desetkovanje čakavštine nakon "velikog praska", tj. nakon 1493. godine, prikazat ćemo ovdje i animaciju koja prikazuje tu veliku promjenu, te značajno smanjenje teritorija čakavštine. Naravno ne radi se samo o promjeni u jeziku, već o ogromnoj migraciji stanovništva. Animacija jasno pokazuje koje je to "teritorije" izgubila čakavština. Autohtono čakavsko stanovništvo napustilo je područja današnje Like (ima ga i danas, ali u tragovima, i to u području pokrajine Gacke), gotovo cijela današnja kopnena Dalmacija prestala je biti čakavska (osim uskog priobalnog pojasa, a s obzirom na stalne promjene i recentno doseljavanje stanovnika iz Hercegovine i srednje Bosne u Dalmaciju pitanje je da li je uopće i taj uski obalni pojas više čakavski), a i Gorski Kotar je izgubio veliki dio svog autohtonog čakavskog stanovništva.

U krajeve koje su napustili autohtoni čakavci kasnije dolaze štokavci. Tako je npr. većina današnje Like napučena štokavskim stanovništvom koje je pridošlo tek nakon 1493. godine. Što se tiče Like, nju naseljavaju štokavci, ali s jedne strane radi se o štokavcima-ikavcima, katolicima koji dolaze iz Bosne, koji se kasnije izjašnjavaju kao Hrvati, te s druge strane dolaze i štokavci-jekavci iz Bosne i iz još istočnijih krajeva, pravoslavci, koji se danas smatraju Srbima.

Slična je situacija i u nekim drugim hrvatskim krajevima, npr. u Slavoniji, gdje se autohtono stanovništvo također masovno iseljava.

Današnje granice autohtonih govora i granice do kojih je došla Otomanska vlast se jako dobro poklapaju, što dokazuje direktnu povezanost migracija i rasporeda lokalnih govora.

 

 

 

Provala Turaka u Hrvatsku, a koja je samo započela 1493. godine, bitkom na Krbavskom polju, nastavila se i u sljedećim desetljećima. Turci su očito svojom “tehnologijom” zastrašivanja i etničkog čišćenja (npr. nabijanja ljudi na kolac i ostalim metodama zastrašivanja) izazvali ogromnu migraciju stanovništva iz smjera jugoistoka prema sjeverozapadu. To je glavni pravac migracija, iako postoje i mnogi sekundarni pravci u “svim” smjerovima, jer dijelovi stanovništva očito nisu znali u kojem je smjeru najsigurnije bježati. O razmjerima tih migracija najbolje ilustrira podatak povijesnih demografa da je oko 50% stanovnika Hrvatske (gledano u okvirima današnjeg teritorija) napustilo svoje domove. Teritorij čakavštine se od 1493. godine pa sve do danas konstantno smanjivao, uz neke manje povratne seobe (npr. povratak čakavskog stanovništva iz Slovenije u Gorski kotar nakon odlaska Osmanlija i slično).

 

Današnje stanje je, a u odnosu na predmigracijsko doba stvarno jadno, bijedno i tužno. Mogli bi reći da se radi samo o ostacima čakavskih govora! U današnje doba čakavski govori još postoje, ali uz tendenciju postupnog nestajanja, te su pod jakim pritiskom štokavskog standardnog jezika. Iako postoje i detaljnije karte rasprostiranja čakavštine u današnje doba, prikazana karta daje sasvim pristojnu sliku o “današnjoj” raspodjeli čakavskih govora. Ujedno daje i osnovni podjelu na južnočakavsko, srednječakavsko, sjevernočakavsko i ostala područja. Mora se napomenuti i da je nestajanje čakavštine kao živoga zajika konstanta, pa je za pretpostaviti i da je prikazana karta djelomično zastarjela, te da je današnji opseg čakavskih govora još uži.

 

Dakle ako krenemo sa sjevera vidjeti ćemo da na sjeverozapadu Istre postoje ikavski čakavski govori (zapravo južno-čakavski, jer se radi o doseljenicima iz Dalmacije).

Na jugozapadu Istre govori su pretežno čakavsko-štokavski, a od zanimljivosti možemo spomenuti štokavske govore koje potječi i iz Crne Gore.

Velik dio središnje, sjeverne i istočne Istre, područje oko grada Rijeke (sve otprilike do Kraljevice), te otok Cres su krajevi gdje su čakavski govori ekavski.

Ekavsko-ikavske čakavske govore još možemo pronaći na otocima Krku, Rabu, Lošinju, Pagu, u okolici Crikvenice i Novoga (mada je sama Crikvenica ekavska oaza), u Gorskom kotaru (Vrbovsko, Duga Resa, okolica Ogulina), te u Senju.

Čakavštinu sa ikavskim refleksom jata možemo pronaći već oko Otočca i Brinja, u području oko Zadra, na Zadarskim otocima (iako i na Ugljanu i na Pašmanu ima još ekavskih elemenata i toponima, dakle radi se o postepenom prijelazu), u uskom obalnom pojasu oko Trogira Splita i Omiša, te na dalmatinskim otocima (Brač, Hvar, Vis, Korčula), te na sjeverozapadnom dijelu poluotoka Pelješca.

Na kraju tu je i Lastovo, sa svojom specifičnom ijekavskom čakavštinom.

Ova karta daje sasvim pristojan prikaz raspodjele čakavštine za ljude koje jezik zanima na određenom nivou, a kada bi išli u dubinu, vidjeli bi da tu ima mnogo detalja, lokalnih razlika, cakavskih govora, razlika u područjima koja su na ovoj karti prikazana jednobojno itd.

 

 

Rasprostiranje čakavštine u današnje doba

Izvor: www.freeimages.ru

Klikom na kartu možete dobiti uvećani prikaz

 

 

Rasprostiranje čakavštine prije i poslije "velikog praska"

Izvor: www.freeimages.ru

 

 

bottom of page