top of page

Zoran Kompanjet

Vi se nalazite ovdje: /ČAbook/Književnost/Zoran Kompanjet

ZORAN KOMPANJET (1919.-2003.) - biografska bilješka

Baveći se pretežno pravom društava, trgovačkim i pomorskim pravom, objavio je više monografija, brošuru La gestione nelle aziende portuali jugoslave (Udine 1966) te radove u periodicima, zbornicima i priručnicima Naša zakonitost (1963), Pomorski zbornik (1964), Ekonomika preduzeća (Beograd 1965–66), Privreda i pravo (1967–68, 1971), Zbornik radova o problemima pomorske privrede (Rijeka 1969), Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd 1970, 1974), Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci (1971–72), Veliki pravni priručnik (Beograd 1972, 1977), Anali Pravnog fakulteta u Beogradu (1978–79), Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada, 3 (Beograd 1978) i Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci (1980). Pisao je pjesme, pripovijetke, crtice i humoreske. Humornim lirizmom blizak poetici D. Gervaisa, proširio je tradicionalnu tematiku čakavskoga pjesničkoga izričaja te oblikovao samosvojan pjesnički opus. U zbirkama dinamičnih stihova jednostavnoga rimarija i duhovitih paradoksa Kvadri (1959) i Sakakoveh nas je (1961) humoristično-satiričnim skicama zavičajnoga krajolika i zgoda iz djetinjstva te portretima čudaka skučene primorske svagdašnjice oživljuje sliku rodne Opatije pod fašističkom Italijom. Na standardnoj štokavštini, s umetnutim čakavskim dijalozima, napisao zbirku pripovijesti i crtica s galerijom prepoznatljivih suvremenika Takvi smo, pa što (1974), četiri tematski i likovima povezane humoreskne cjeline Opasne riječi (1989) te komediju Šete bandjere (1977; praizvedba 1975, Narodno kazalište Ivana Zajca) u kojoj ismijava političko kameleonstvo. Objavio izbore Zibrane pesni (1971) i Svêt bi bil lêp (1995) te knjigu izabranih i novih pjesama i humoreska Stare i nove besedi (1999) s proširenom komedijom Šete bandjere. Književnim prilozima surađivao u izdanjima Jurina i Franina (kalendar, 1959–61, 1965, 1968), Riječka revija (1967–68), Dometi (1970, 1976), Kamov (1970), Krčki zbornik (1971), Arena (1973), Novi list (1975), Zbornik Ivan Matetić Ronjgov, 1–2 (Rijeka 1983–1993), Književna Rijeka (1998–99) te Istarska Danica i Čakavska beseda. Na liburnijsku čakavštinu preveo Ruzzanteovu komediju Muškardin (Kamov, 1970; Rijeka 2002), libreta C. Goldonija Mića placa i Žventula (kazališne izvedbe) i roman L. Martinija Novi dom (Rijeka 1989) te preradio dramu V. Cara Emina Na straži (TV izvedba 1978). Pjesme su mu uglazbljivane (D. Prašelj, Leo Ivančić) i prevođene na talijanski (Panorama, 1975; Tra pietre e mare. Rijeka 1976), a dijelovi Šete bandjere na engleski jezik (Most, 1978). Autor je pjesama u grafičkoj mapi Josipa Butkovića Kvarnerske igre (Rijeka 1994). Uvršten u antologije i preglede Besede s kamika i z mora (Rijeka 1968), Korablja začinjavaca (Rijeka 1970), Puntarska čakavska beseda (Rijeka 1975), Istarska pjesmarica, 2 (Pula 1989), Pul Matetićevega ognjišća, 2–6 (Viškovo—Ronjgi 1994–2006), Javorika opatijska (Opatija 1995), Zlatna lira čakavska (Žminj 1998). Suosnivač je Kulturno-prosvjetnoga društva »Ivan Matetić Ronjgov« 1977. i urednik njegova niza Naš kanat. Dobitnik Nagrade grada Rijeke za životno djelo 1995.

 

DJELA: Kvadri. Rijeka 1959. — Sakakoveh nas je. Rijeka 1961. — Opći propisi i statuti privrednih organizacija. Rijeka 1964. — Utjecaj nekih pravnih propisa na razvitak riječkih lučkih poduzeća. Zadar 1964. — Stvarnopravni aspekt broda u gradnji. Beograd 1969. — Ugovori u privredi. Rijeka 1970, 1973 (Dodatak). — Zibrane pesni. Rijeka 1971. — Takvi smo, pa što. Rijeka 1974. — Šete bandjere ili Prevrtljivac. Rijeka 1977. — Opasne riječi. Opatija 1989. — Svêt bi bil lêp. Ronjgi 1995. — Večna jubav. Crikvenica 1996. — Stare i nove besedi. Ronjgi 1999.

 

LIT.: Đ. Rošić: Igre na rubu. Dometi, 4(1971) 1/2, str. 118. — M. Stojević: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća. Rijeka 1987. — Život i djelo prof. dr. Zorana Kompanjeta. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 11(1990). — M. Samsa: Dr. Zoran Kompanjet. Razveselit čitatelja (razgovor). Sušačka revija, 5(1997) 17, str. 4–13. — Književna Rijeka, 4(1999) br. 9/10. — J. Gržinić: Poticaji iz pjesništva i proze u komediji Šete bandjere Zorana Kompanjeta. Ibid., 8(2003) 4, str. 19–25. — A. Muzur: Gervais, Kompanjet i nona Stanka. Sušačka revija, 12(2004) 48, str. 23–26. — J. Gržinić: Smijeh u poeziji Zorana Kompanjeta. Nova Istra, 10(2005) 4, str. 57–64. — Ista: Teorijski aspekti smjehovnog u književnosti i primjer Zorana Kompanjeta (disertacija). Filozofski fakultet u Rijeci, 2007.

 

Dragomir Babić i Klara Pranjko (2009)

 

Izvor: Hrvatski biografski leksikon

 

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9841

 

KOMPANJET, Zoran, pjesnik, humorist i pravnik (Opatija, 17. VIII. 1919 — Rijeka, 16. IV. 2003). Gimnaziju završio 1937. u Sušaku te apsolvirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Zatvoren 1941. i interniran u Italiji, gdje je 1943. postao zapovjednikom partizanske postrojbe. Studij nastavio u Camerinu i ondje 1946. diplomirao te doktorirao tezom Fondamento e scopo della pena. U Rijeci 1946–55. radio u Uredu za prevođenje, u pravosuđu i lokalnoj upravi, potom u poduzeću Lukadrvo. Predavao gospodarsko pravo na Ekonomskom fakultetu od 1962, postavši 1963. docentom, 1965. izvanrednim i 1970. redovitim profesorom, te na Pravnom fakultetu od 1975. do umirovljenja 1982. Rektor Sveučilišta u Rijeci 1976–78.

 

ZORAN KOMPANJET - poveznice

 

 

Veramente, Pjesniče ... (Vlasta Sušanj Kapićeva)

"Jezičnim nakitom koji joj najljepše pristaje najavljujemo još jednu Zavičajnu srijedu"

 

http://gkr.hr/Magazin/Najave/Veramente-Pjesnice

 

 

 

SMIJEH KAO (O)PORUKA (Jasna Gržinić)

"Započevši školovanje na talijanskom jeziku u Opatiji i Voloskom te na hrvatskom jeziku na Krku, kao trinaestogodišnji dječak, Zoran (Opatija, 17. kolovoza 1919). sa svojom braćom i  roditeljima,  stolarom Nikolom i domaćicom Antonijom, rođ. Vrečko, 1932. dolazi na Sušak. [1] Ovaj će prostor ostati trajno utočište Kompanjetovima i premda će životni tijekovi odvoditi Zorana na druga mjesta, kuća na Trsatu do kraja  života (16. travnja 2003.) ostaje njegovim domom, a ulica danas nosi i njegovo ime."


http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=65&C=8

 

 

 

Intervju dvije seke Vjekoslava Jurdana i Jasna Gržinić

"Na Sušaku je 1941. uhvaćen kao ilegalac i tada su ga internirali na otočja gdje su bili kazneni logori i gdje je zlostavljan. Odatle bježi s grupom Crnogoraca, jer Italija je internirala mnogo ljudi iz Crne Gore. Tom je prigodom bio teško ranjen u nogu i cijeli život je imao s tim problema. Neposredno nakon bijega, u talijanskoj pokrajini Marche osnovao je prvi antifašistički odred. Uzeo je tajno ime – Tenente (zapovjednik) Nicola, jer Nikola je bio njegov otac. Italija, koja nije bila sva u fašizmu, jako se njime ponosi. Tamo je on svojevrsna legenda, pogotovo u pokrajini Marche. Pred kraj rata bio je ranjen i sklonjen u bolnicu. Tada završava Pravni fakultet koji je započeo u Zagrebu i tu doktorira. Bio je u najužem krugu s Pertinijem i trebao je dobiti visoku funkciju. U tim je gudurama gdje se ilegalno borio i gdje ga je stanovništvo skrivalo u svojim kućama i stajama, upoznao Fioru Caracci. Vjenčali su se i on se sa suprugom 1946. ipak vraća u Rijeku. Bili su jedini na tadašnjoj granici koji se vraćaju u tadašnju Jugoslaviju koju su, na suprotnoj strani napuštale kolone esula."


http://www.teklic.hr/lifestyle/intervju/intervju-dvije-seke-vjekoslava-jurdana-i-jasna-grzinic/

 

 

 

ZaviČAjna sr(ij)eda posvećena Zoranu Kompanjetu

"29. listopada u Narodnoj čitaonici održana je još jedna "ZaviČAjna sr(ij)eda", ovog puta posvećena prisjećanju na velikog čakavskog barda, Zorana Kompanjeta. Zbivanje je privuklo velik broj publike i učesnika, koje je Zoran Kompanjet dotaknuo svojim djelom ili osobnošću."

 

http://www.mojarijeka.hr/kultura/zavicajna-srijeda-posvecena-zoranu-kompanjetu/

 

bottom of page