Drago Gervais rodio se 18. travnja 1904. u Opatiji. Iako će ga povijesne i životne okolnosti primoravati da često mijenja mjesto boravka, cijeli će život ostati pri­vržen rodnom kraju uz koji ga vežu djetinjstvo, maj­čina obitelj Tomašić, koju često posjećuje za student­skih dana, i u najranije školovanje.

Kada 1918. Rapalskim ugovorom Opatija pripadne Ita­liji, dotad čvrsto povezana obitelj Gervais počinje se raspadati. Otac i petnaestogodišnji Drago odlaze u iz­bjeglištvo u Kraljevicu, a majka i sestra ostaju u Opa­tiji. Gimnaziju pohađa u Sušaku, gdje maturira 1922. Još u Opatiji Gervais sudjeluje u amaterskim kazališ­nim predstavama i stječe prva dramska iskustva.

Studira pravo u Zagrebu i Ljubljani. Za vrijeme studija objavit će prve pjesme u Našem glasu, glasilu hrvatske i slovenske mladeži, koje izlazi u Trstu, u tršćanskoj Istarskoj reviji i  ljubljanskom Vezu.

Nakon diplome 1928. zapošljava se kao odvjetnički pripravnik u Crikvenici, gdje sreće Vladimira Nazora, uz čije se ime najčešće veže obnova čakavske lirike u dvadesetom stoljeću. Na njegov nagovor u Crikvenici će 1929. dati tiskati svoju prvu zbirku Čakavski stihovi koja će postati osnovom za mnoga kasnija izdanja Gervaisove poezije.

Njegove pjesme pisane liburnijskom čakavštinom, sklad­nog i melodioznog zvuka, sličice su iz svakodnevnog života malih ljudi gradića smještenih unutar Riječkog zaljeva - ribara, fakina iz porta, barkarijola, nonica i smiješnih starih mladića. Sličice živahne i sjetne, poma­lo groteskne, začinjene gorkim humorom. Ljude uhva­ćene u trenucima slabosti, s njihovim manama, pjesnik donosi s puno razumijevanja i simpatije.

Nakon kraćeg službovanja na sudu u Bakru, 1931. Ger­vais odlazi u Bjelovar i počinje se baviti odvjetništvom, U to vrijeme objavljuje u brojnim glasilima, a želi se po­svetiti novelistici. Nastoji izdati svoj roman Mladić, ali mu uspijeva objaviti samo jedan ulomak u Književnoj reviji 1936. U Bjelovaru se ponovo počinje približavati amaterskom kazalištu, a zbog svoga ljevičarskog opre­djeljenja završava i u zatvoru.

Početkom 1941. Gervais će preseliti u Beograd. Nastav­lja surađivati s glasilima, a neposredno poslije rata osobito je angažiran oko situacije u Istri. U Beogradu će ostati do 1947. kada se definitivno vraća u Opatiju. Godine 1949. postaje direktorom drame Narodnog ka­zališta Ivan Zajc u Rijeci, a započinje i njegova inten­zivna dramatičarska djelatnost. Napisao je devet kazališnih komada. Najpoznatija je njegova komedija Duhi, smještena u dobro mu znani ambijent primorskoga gradića, a osobito Karolina Riječka, u kojoj opisuje do­gađaje iz riječke povijesti.

U naponu snage njegov život tragično je prekinut po­četkom srpnja 1957. Pokopan je sa svim počastima na groblju u rodnoj Opatiji.

Izvor: Gradska knjižnica Rijeka

http://gkr.hr/Magazin/Najave/ZaviCAjna-sr-ij-eda-Drago-Gervais-110.-godisnjica-rodenja