top of page

Onput kad smo se igrali

Vi se nalazite ovdje: /ČAbook/ČAntunić/Onput kad smo se igrali

 

http://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/slikovnica-prirucnik-za-igranje-josipa-luzera/74645/

 

Slikovnica ''Onput kad smo se igrali'' Josipa Luzera, Izdavačke kuće Adamić, predstavljena je u Gradskoj knjižnici Bakar. Luzer u knjizi predstavlja 36 igara, priložio je prigodni rječnik čakavskoga govora, a osim za pod/sjećanje knjiga može poslužiti kao priručnik za igranje.

 

radio.hrt.hr/radio-rijeka

Onput kad smo se igrali

 

''Onput kad smo se igrali'' knjiga je na čakavskom, u kojoj prof. Josip Luzer opisuje dane djetinjstva pedesetih i šezdesetih godina u Bakru te navodi sve one igre koje su bile omiljene, dok još nije bilo tableta, kompjutora, televizora, playstationa i ostalih modernih čudesa, a mnoge se od tih igara i danas igraju u gradovima i mjestima po čitavoj županiji i u raznim varijantama. Prof. Luzer o svojoj knjizi kaže:

 

Tema j' ove slikovnice, igri muške, ženske i zajedničke z jednoga pasanoga vrimena kad još dečine za zabavit se nisu rabile letrika, bateriji, tableti, mobiteli i pametni telefoni z keh igri lampaju. Kroz igri su se mogli nazret naši karakteri i naravi, posebno onda kad smo dobivali al' gubili, ma i onput kad bimo se zafrkavali na svoj al' na tuji račun.

 

Ovaj libar namenjen je dece, njihovemi materami i ocimi, ali i nonićimi i nonami. Ovemi prvemi da upoznaju kako su njin se nonići maštovito divertili. Ovemi drugemi da za dobro svoje dečice promisle je lipje i zdraveje igrat se va prirode leh sedet spred ekrana, al prčkat z prstićimi po mobitelu. Ovemi trećemi da se domisle na najlipji del njihovoga življenja, kad in je škola bila jedini pravi oblig, a najveća briga kako će se taj dan igrat.

 

 

Slikovnica "Onput kad smo se igrali" ima trejstišest mićeh štorij, saka štorija ima va sebe opis igri, a puno njih i događaji z onoga vrimena ... (Tati i žandarmi, Kauboji i Indijanci, Glava-noga, Palica va jamicu, Nožni tenis i drugo)

 

 

Uz asistenciju prof. Luzera, djecu u igrama snimao je fotograf Željko Maletić, koji je ujedno i dizajner knjige. Igre su snimane na autentičnim lokacijama u Bakru, a "glumci" su bili bakarski osnovci.

 

Ovo dragocjeno izdanje, koje je pripremila Izdavačka kuća Adamić, predstavljeno je u studenom 2014. godine.

 

 

''Onput kad smo se igrali'': Libar za seh oneh kemin za igrat se ne rabe igraljki

 

Izvor teksta: Libar za seh oneh kemin za igrat se ne rabe igraljki (Novi list, 7. 11. 2014.)

 

 

 

– Libar je namenjen dece, njihovemi materami i ocimi, a posebno nonićimi i nonami. Ovemi prvemi da doznaju kako su njin se nonići maštovito divertili. Ovemi drugemi da za dobro svoje dečice promisle je lipje i zdraveje igrat se va prirode i pazit od rana na svoje telo leh sedet spred ekrana, al' prčkat z prstićimi po mobitelu. Ovemi trećemi da se domisle na najlipji del njihovoga življenja, kad in je škola bila jedini pravi oblig, a najveća briga kako će se taj dan igrat – kazao je autor, a onda dodao i kako ova knjiga već dugo »stanuje« u njegovoj glavi, ali je čekala da glava ponovo nađe vremena za igru.

 

Drugo djetinjstvo

 

Citirajući Alessandra Baricca pojasnio je kazavši – ako ti je zrelo doba dalo sve što želiš, onda starost treba biti drugo djetinjstvo u kojem se igraš, a nema nikog tko bi ti rekao da prekineš.

 

 

Prof. Luzer uz knjizi donosi 36 igara iz vremena vlastitog djetinjstva, ali i ne samo njegovog. Knjiga je to »razigranih sjećanja«, ujedno i priručnik za sve one koji se žele prisjetiti kako su se nekad igrali, ali i one koji žele naučiti kako se igrati bez igračaka i svih čuda tehnike.

 

BAKAR » Ako je suditi po broju onih koji su se sinoć u Gradskoj knjižnici Bakar cijeli jedan školski sat igrali s profesorom Josipom Luzerom i njegovim gostima, onda je bakarski kraj uistinu razigran kraj. Povod igri bila je promocija knjige o igri ili slikovnice »Onput kad smo se igrali« u kojoj prof. Luzer donosi 36 igara iz vremena vlastitog djetinjstva. Ali i ne samo njegovog jer, kaže prof. Luzer, njegova je knjiga knjiga za tri generacije.

 

 

Zahvalivši Izdavačkoj kući Adamić i njezinom direktoru, a ujedno i uredniku knjige Draganu Ogurliću koji je prepoznao ideju, Željku Maletiću, koji potpisuje dizajn knjige, te je autor 1.800 fotografija od kojih ih je 36 objavljeno u knjizi, prof. Luzer je posebnu zahvalu izrekao moderatoru sinoćnjeg predstavljanja, profesoru Nikoli Petkoviću koji je »popravil se ča san ja zatafljal, a toga j' bilo fanj«.

 

Taj isti »popravljač«, druženju u bakarskoj knjižnici dao je posebnu draž pristupivši igri s filozofskog stanovišta, pa se zaigrao i u igru uključio Platona, Sokrata, Heraklita, Finka i Descartesa, završio s Kramarićem i nogometom, te postavio ključno pitanje večeri:

 

   – Kamo se j' pred igrun broji skrila igra jedno j' od puno pitanj na keh nećemo večeras uvdeka odgovorit, ali kako mislin da ni niš loše va ten da stavimo glavi skupa i mislimo, ni zgorega, misleć o tomu kako smo se nekad igrali, zamislet se nad ten kamo j', zajedno z našemi letimi, nestala igra kakovu su poznali ovi litratani mulci i mulice va ven libru od igar.

 

 

Dragan Ogurlić, mišljenja je kako je upravo ova knjiga »razigranih sjećanja« ujedno i priručnik za sve one koji se žele prisjetiti kako su se nekad igrali, ali i one koji žele naučiti kako se igrati bez igračaka i svih čuda tehnike. Prisjećajući se travnja kad je u »Adamić« pristigla prva ideja o ovoj knjizi Ogurlić je rekao:

 

Zanimanje djece

 

– Dočim je prof. Luzer iznio svoju zamisao, shvatio sam da je izdavanje ove knjige civilizacijska zadaća, dužnost i obaveza. No, onda se nametnulo pitanje kako knjigu ilustrirati, i došlo do ideje da u suradnji s bakarskom osnovnom školom dobijemo prave protagoniste, prave igrače. Igre smo uzduž i poprijeko Bakra snimali nešto više od tjedan dana, a koliko je zanimanje među djecom izazvala naša igra najbolje ilustrira podatak da ih je na snimanju prve igre bilo deset, a posljednje 36., više od trideset. Koristim priliku da se zahvalim Gradu Bakru i Primorsko-goranskoj županiji koji su financijski pomogli izlaženje ovog vrijednog djela, djeci i njihovim roditeljima koji su nam pomogli da knjiga bude adekvatno ilustrirana, svima onima koji su radili na knjizi, posebno Nikoli Petkoviću i Željku Maletiću, a najveća hvala profesoru Josipu Luzeru koji je napisao ovo sentimentalno putovanje kroz doba naše mladosti.

 

 

Sinoćnju »igraonicu« otvorila je i zatvorila ravnateljica Gradske knjižnice Bakar Dolores Paro Mikeli, a nazočne koji su osim u knjizi Josipa Luzera mogli uživati i u izložbi fotografija Marine Tijan Hajdinić »Naš kamik«, pozdravio je i bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić, nasmijavši ih s par zgoda iz svog djetinjstva. Sve u svemu, bila je to večer u kojoj su uživali svi oni kemin za igrat se ne rabe igraljki.

 

Knjiga se može kupiti i na web stranicama Adamića: Adamić web shop

 

 

Ala, homo se igrat!

 

Knjiga profesora Josipa Luzera podijeljena je u tri cjeline. U prvoj »kako su se igrali muški« pojašnjeno je 17 igara. U drugoj nazvanoj »kako su se igrale ženske« nalazi se opis devet igara, a posljednja cjelina, ona imena »Skupa je najlipje« donosi njih 10. Primjerice muški su se igrali na »tati i žandarmi«, špekulji, šestice, stolni nogomet..., ženske na špag, lastik, školu..., a skupa na skrivalca, lovenca, gluhi telefon, »ki lipje ustane« i tako moremo do »Zdravo Marije«.

 

Knjiga je dostupna za čitanje na internetu (uz dopuštenje autora):

 

http://issuu.com/zeljko.maletic/docs/igre-09

Mediji

 

Predstavljanje nove knjige ‘Onput kad smo se igrali’ @ Bakar

 

Svečano predstavljanje knjige bit će u četvrtak 6. studenog u 19 sati u Gradskoj knjižnici Bakar. Dan kasnije, 7. studenog, u 11 sati knjiga će biti predstavljena učenicima 2. do 5. razreda OŠ Bakar, među kojima je znatan broj uzeo učešća u izradi knjige ...

 

Radio

"Adamić" najavljuje 2. izdanje knjige

KAKO JE LURDA UPALA U KNJIGU

 

Kako je naša Lurda upala u jednu knjigu I Škola "Dubašnica"

 

Priča o tome kako su u ljeto 2014. u Bakru s bakarskim učenicima snimane ilustracije za knjigu "Onput kad smo se igrali" prof. Josipa Luzera. I kako je jedna djevojčica iz Malinske postala sastavni dio te priče. Objavljeno u školskom listu Dubašnice. U tekstu jedino nema tko je bio strpljivi fotoreporter (Željko Maletić) i strpljivi izdavač (naime IK Adamić).

 

bottom of page