Suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica, Ljerka Car Matutinović, rođena je u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Član je Društva hrvatskih književnika (1975.), Hrvatskog P.E.N.- centra, Zagrebačkog centra Europskog društva kulture ( sa sjedištem u Veneciji), Hrvatskog društva pisaca i član Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

  Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina („Forum“, „La Battana“, „Impegno 80“, „Most“, „Republika“, „Književna republika“, „Nova Istra“, „Književna Rijeka“,“Vijenac“, „Diwan“(BiH) i dr.)

  Objavila je devetnaest zbirki pjesama, od kojih su tri na čakavskom narječju („Kanat slaji od meda“, „Čakavske versade“, i „Meštrija“). Od ostalih zbirki izdvajamo:“ „Odiljat se“, 1983., „La bellezza del respiro“ – „Ljepota disanja“, 1984.,“Bezumlje“, 1994.,“Disanje“, izabrane pjesme, 1997.,“Jabuka na glavi“, 2001., „Versi o nepotrošivoj ljubavi, 2005.,“Zarobljeno tijelo i drugi soneti“, 2007., „Jabuka puno krilo“, 2007.,“Uzmi me na oblaku“,2010., „Vrijeme punog Mjeseca“, 2012.,“Kad već postoji planina“, 2013.

   Od knjiga za djecu ističemo roman „MA i LU“ ( dva izdanja u 5000 primjeraka, 1988., 1990.), „Sve niče iz priče“, 2000., „Raduj se danu“, pjesme, 2004.

  Od proza za odrasle : „Ljubavni jadi Ružice Trnoružice“,1986. „Opsjenar Galateo i druge srednjovjekovne priče“, 2002., „Mirakul zvan Ljubav“, 2006.

  Od književno – kritičkih proza: „Odjeci pjesničke riječi“, razgovori s književnicima, 1991., „Hrvatski pjesnici“ („Školska antologija“), 2006.

  S talijanskog jezika prevela je niz poznatih pisaca za djecu ( Alberto Moravia: „Nosorog“, Gianni Rodari :“Putovanje plave strijele“,Carlo Collodi:“Pinokio“, Gianni Rodari:“Čipolino“) i odrasle :Boccaccio, „Dekameron“, izbor, „Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), „Žena od kamena“, izbor iz suvremene talijanske proze, („Bosanska riječ“, Tuzla, 2005.), Fabio Geda:“U moru žive krokodili“,, „Znanje“, Zagreb, 2011.

  Dobitnica je brojnih nagrada u Italiji ( Nagrada San Bartolo, Firenca, 1996., Nagrada Firence, 2001., Nagrada Ocjenjivačkog suda na Internacionalnom natječaju za poeziju i prozu, Citta di Salo, 2005. i dr.). Od domaćih nagrada izdvajamo: Nagrada Drago Gervais,1981, 1985., Nagrada Ljubo Pavešić, za najbolji čakavski tekst, 1995., Nagrada za životno djelo Grada Crikvenice, 1996.,Nagrada Julije Benešić za najbolju knjigu književnih kritika „Vijenac odabranih“, ( Đakovo, 2.srpnja 2013.)

  Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik.

  Književnica živi i radi u Zagrebu.