Zbirka pjesama "Lipi kraju moj" je 'prvi libar' izdan pod okriljem Katedre Čakavskog sabora "Ljubo Pavešić" Škrljevo (danas Katedra čakavskog sabora "Bakarskoga kraja"). Budući da je Mirjana Bobuš jedan od osnivača Katedre, te nesebično pomaže njezino djelovanje, sasvim se logično nametnula ideja da prva knjiga izdana u okviru Katedre, bude upravo zbirka "Lipi kraju moj", istaknula je na predstavljanju zbirke tadašnja predsjednica Katedre Marina Tijan Hajdinić, te pojasnila kako "cilj Katedre ni samo istraživanje prošlosti ovoga kraja i ljudi leh Katedra abada i sadašnjost kod i malo vrimena ispred toga. I valje je abadala ženu, Kraljevičanku ka već deset let piše i versi i note, svira i piva o svojemu – našemu lipomu kraju, doma i po svitu. Abadala ju je – a ni ju bilo teško abadat aš se ove leta gotovo dominira svojom osobnošću promičući svoj i naš materinji govor, samo z jednun željun, da se nikad ne pozabi ki smo, ča smo i skud smo", zaključila je Tijan Hajdinić.

 

"Sigurna san da baš ni slučajnost da je leta 1970. va Kraljevice, na večeri čakavske poezije sam Ljubo Pavešić jednoj mićoj od 11 let, za njene pjesme uručil nagradu za najbolji tekst i interpretaciju. Bila je to Mirjana Bobuš koja nam je evo sad poklonila libar u kojem piva o našemu lipomu kraju", naglasila je Marina Tijan Hajdinić.

 

Zbirku "Lipi kraju moj" autorica Mirjana Bobuš posvetila je svojoj teti Mirjani Bobuš-Dujmović po kojoj i dobila ime, te koja je imala važnu ulogu u njezinom životu, a posvetila joj je i prvu pjesmu u zbirci pod nazivom "Moja teta".

 

Na promociji zbirke, koja je održana svibnju 2003 godine u dupkom ispunjenom kraljevičkom dvorcu "Frankopan", urednica i recezentica knjige Maja Dubrović istaknula je:

 

"U zbirci Lipi kraju moj koju je Mirjana posvetila svojoj dragoj i dobroj teti, izdvajamo dva tematska kruga. Prvi krug (Mojemu kraju) čine pjesme posvećene rodnom kraju, dragim mjestima i trenucima, a u drugom tematskom krugu (Za ljubav) dominiraju ljubavne pjesme. Ipak, što ih čovjek više čita to ih sve manje može razvrstati, jer one se naprosto kao bršljan prepliću jedna oko druge, oko autorice, oko čitatelja…

   Ljubav za kamen, grotu, galeba, more, za stari zvonik, kalu, valu, barku, tuneru, lesu, za lanterna, za tetu, za djecu, voljenog čovjeka koji odlazi na more, za nonića i nonu, prijateljicu, za psa. Ljubav za kuš, pelin, za bonacu i neveru, ljubav za bol, ljubav za ljubav…vječne su teme, a kroz njih vječan je pjesnik. Pjesnik sposoban oteti zaboravu ljepotu trenutka, suzu na obrazu, nježnost dodira meke dječje ruke, radosno mahanje psećeg repa, miris mora, vrelinu kamena.

  

   Svojom poezijom Mirjana Bobuš nam prilazi, ispruženih dlanova kao dijete, ništa ne krije…samo nam želi podariti duboko usađenu ljubav, jednostavnost, iskrenost, samozatajnost onoga mićega, a tako veloga domaćega čovika. U Mirjaninim pjesmama pronalazim vrlo lijepe stihove, izuzetno emotivne, inspirirane životnim neverama, odlascima i tugom (Lanterna, Plače stara lesa, Moja su dica meni se, Neka ljubav moja sva, Kanat lokarini, Ćeš me zet, Nevesta od soli i druge).

   Ipak, nekako bih izdvojila pjesmu "Za ljubav san dala se", posljednju pjesmu u Mirjaninoj zbirci. To je autobiografska pjesma koja govori o pjesnikinji samoj, koja potvrđuje sve što smo saznali čitajući pjesme koje su joj prethodile.

  

Va kamiku rojena, va jugu je rasla, nevere su je lomile, ma zlomile je nisu, volela je buru, čekala bonacu, život ju je va brige zamotal, ma njeje srce, iako kot mandrač, tuče, aš ona živi i živet će za ljubav, samo ljubav.

 

   I to je Mirjana Bobuš, najljepša metafora u svojoj poeziji, ona je ljubav, vječna, iskrena, prelijepa u svojoj toploj jednostavnosti. kao takvu pozdravljam je, pozdravljam njezin stih, njezinu gitaru i kanat lokarina."

 

 

 

Robert Pilepić, recezent muzičkog opusa zbirke "Lipi kraju moj", kaže:

 

   "Svijet pjesama Mirjane Bobuš je tu, pokraj nas. Njen glas je glas prijatelja kojemu se vjeruje.  Sve nam se čini nekako blisko, naše. Njene su pjesme kao suvenir našega kraja, kao ono nešto što bismo ponijeli sa sobom kao dokaz odakle smo. I ono nešto što jest u našim domovima iako se ne vidi na polici regala, niti je obješeno kao slika na zidu.

   Bilo da se radi o uspješnicama "Zami me sobun sakamo", "U kamenu me nađi", "Donesi mi bevandu", "Nisi zavridel", ili možda o manje znanim "Spavaj sine moj, "Prošetaj sa mnom" ili o meni posebno dragoj "Nauči me", sve ih povezuje ono isto što povezuje Mirjanu Bobuš s nama.

   Iskrenost, toplina i jednostavnost. To je davanje sebe. Svatko od nas ponaosob zna kako je to ponekad teško. Davati sebe drugima. Mirjana Bobuš daje nam cijelu sebe u svojim pjesmama u pravom smislu riječi.

   Vrsna kao pjesnikinja, osjećajna kao skladatelj i "svoja" kao interpret."

 

 

Novi list: Svoje pjesme pušćivan svomu kraju